Vašington nije uvek izgledao kao danas. Nekada je to bilo uspavano selo sa samo nekoliko zgrada. U selu nije bilo dobrih puteva, niti dobrih pristaništa za čamce. Pre nekoliko stotina godina, kada su Sjedinjene Države bile potpuno nova zemlja, ljudi su počeli da govore o tome gde predsednik treba da živi. Da li predsednik treba da živi na severu ili jugu? Da li predsednikova kuća treba da bude palata u kojoj žive kraljevi ili jednostavniji vid doma?
Dok je Kongres raspravljao o tome šta da se izgradi i gde, prvi predsednik George Washington je živeo u tri rezidencije. Prva dva su bila u Njujorku. Treći je bio u Filadelfiji, Pensilvanija. Konačno, Vašington je odlučio da se napravi kompromis. Izabrao je parče zemlje na reci Potomac.
Merilend i Virdžinija su takođe dali zemlju za novu prestonicu. Zemlja se nalazila na granici severa i juga. U to vreme nije bilo zapadnih država! George Washington je nazvao zemlju District Columbia, u čast Kristofera Kolumba.
Predsednik Vashington je zaposlio ljude da planiraju novi grad. Washington D.C. je jedan od retkih gradova na svetu koj je projektovan pre nego što je izgrađen. Prvo su Benjamin Banneker i Andrew Ellicott napravili karte zemlje. Tada je Pierre Charles L’Enfant odlučio gde će postaviti puteve. Vashington je odlučio da zgradu Capitol-a postavi na brdo na jednom kraju grada, a predsednikovu kuću na brdu na drugom kraju.
Usledilo je vreme da se odluči kakva se kuća treba izgraditi za predsednika. Thomas Jefferson je predložio održavanje takmičenja. Konkurs je objavio ovu vest u novinama širom zemlje. Odbor je izabrao jednostavan, ali elegantan, dizajn James Hoban-a, mladog irsko-američkog arhitekte.
Prvi kamen je položen 13.oktobra 1792.godine. Bilo je potrebno osam godina da se dovrši dovoljno objekta kako bi se u njemu moglo živeti. Zgrada Capitol-a još nije završena, a kongresmeni su živeli u pansionima okruženim poljoprivrednim zemljištem. John Adams, drugi predsednik Sjedinjenih Država, se preselio u hladnu Belu kuću u novembru 1800.godine. Abigail Adams je kačila veš da se osuši u istočnoj sobi. Smatrala je da bi bio veoma ružan manir okačiti predsednikov veš napolju!
Do trenutka kada se treći predsednik, Thomas Jefferson uselio u Belu kuću 1801.godine, većina spoljnih struktura je bila završena. Bela kuća je bila najveća stambena kuća u Americi! Jefferson je naručio tapete i nameštaj iz Francuske. Svaki predsednik je od tada naručio posebne stvari za kuću. Danas možete videti stolice na koje su ljudi sedeli pre više od sto godina! U to vreme zgrada se zvala Predsednička palata, a potom Predsednička kuća.
Tada je za predsednika izabran James Madison. Tokom njegovog mandata, Sjedinjene Države su zaratile sa Engleskom. Bio je to rat koji se desio 1812.godine. Dok su se britanske trupe približavale Vašingtonu, Madisonova supruga Dolley je naredila kočiji da je pokupi i odvede na sigurno. Međutim, nije htela da izađe iz kuće sve dok se dva muškarca nisu složila da skinu čuveni portret George Washington-a. Trupe su zapalile zgradu Capitol-a i Belu kuću. Danas je slika koju je Dolley sačuvala jedino što se nalazi u Beloj kući od njenog prvog otvaranja. Kada se rat završio, kuća je obnovljena i prefarbana u belo kako bi se prekrili tragovi dima. Ljudi su počeli da ga zovu Bela kuća.
Istorija Bele kuće: građevina kao američko blago
Skoro 200 godina je Bela kuća bila simbol predsedništva, vlade Sjedinjenih Država i američkog naroda. Njegova istorija i istorija glavnog grada nacije su započeli kada je predsednik George Washington potpisao Akt Kongresa u decembru 1790.godine kojim se proglašava da će savezna vlada imati prebivalište u okrugu „koji ne prelazi kvadrat od deset milja (…) na reci Potomac“. Predsednik Washington je zajedno sa urbanistom Pierre L’Enfant-om izabrao mesto za novu rezidenciju, a to nije 1600 Pennsylvania Avenue. Kako su počele pripreme za novi savezni grad, održano je takmičenje u pronalaženju arhitekte za „Predsedničku kuću“. Podneto je devet predloga, a arhitekta rođen u Irskoj James Hoban je osvojio zlatnu medalju za svoj praktičan i zgodan dizajn.
Izgradnja je započela kada je prvi kamen temeljac postavljen u oktobru 1792.godine. Iako je predsednik Washington nadgledao izgradnju kuće, u njoj nikada nije živeo. Tek 1800.godine, kada je Bela kuća bila završena, doselili su se njeni prvi stanovnici, predsednik John Adams i njegova supruga Abigail. Od tada je svaki predsednik uneo svoje izmene i dopune. Bela kuća je, na kraju krajeva, predsednikova privatna kuća. To je ujedno i jedino privatno prebivalište šefa države koje je besplatno otvoreno za javnost.
Bela kuća ima jedinstvenu i fascinantnu istoriju. Preživela je požar tokom rata 1812.godine i još jedan požar u Zapadnom krilu 1929.godine dok je predsednik bio Herbert Hoover. Tokom većeg dela predsedništva Harry S. Truman-a, unutrašnjost kuće je potpuno izgorela, a zatim renovirana, dok su Trumanovi živeli u Blair House, preko puta Pennsylvania Avenije. Ipak, spoljašnji kameni zidovi su postavljeni tek kada je Bela kuća izgrađena pre dva veka.
Predsednici mogu izraziti svoj individualni stil u vidu toga kako ukrašavaju kuću i kako primaju javnost tokom svog boravka. Thomas Jefferson je održao prvu inauguralnu kuću otvorenih vrata 1805.godine. Mnogi od onih koji su prisustvovali ceremoniji polaganja zakletve na Capitol-u su ga jednostavno pratili kući, gde ih je dočekao u Plavoj sobi. Predsednik Jefferson je takođe otvorio kuću za javne obilaske, i od tada je ostala otvorena, osim tokom rata. Osim toga, poželeo je dobrodošlicu posetiocima na godišnje prijeme za Novu godinu i tokom 4.jula. Tokom 1829.godine, gomila od 20.000 inauguralnih poziva je prisilila predsednika Andrew Jackson-a da pobegne na sigurno u hotel, dok je na travnjaku pomoć služila sok od pomorandže i viski kako bi izmamila rulju iz Bele kuće.
Ubrzo nakon predsedavanja Abraham Lincoln-a, inauguralne gomile su postale prevelike da bi ih Bela kuća udobno smestila. Međutim, ta nesigurna praksa se nije promenila sve do prvog predsedništva Grover Cleveland-a. Održao je predsednički pregled trupa sa tribine okićene zastavom, sagrađene oko Bele kuće. Ova povorka je evoluirala u zvaničnu inauguralnu paradu kakvu danas poznajemo. Doček Nove godine i 4.jula je nastavljen sve do početka 1930tih godina.
Dan otvorenih vrata predsednika Clinton-a 21.januara 1993.godine je obnovio časnu inauguralnu tradiciju Bele kuće. Dve hiljade građana, odabranih lutrijom, dočekani su u Diplomatskoj prijemnoj sobi od strane predsednika i gđe. Klinton kao i potpredsednika i gđe. Grove.
Izvor: Scholastic.com
COMMENTS