Decenijski dug pad nataliteta u Americi se ubrzao 2020.godine, nakon što je prosečan broj beba rođenih od strane Amerikanki tokom njihovog životnog veka pao na najniži nivo od kako je vladino vođenje evidencije počelo pre skoro jednog veka. Posle decenije u kojoj je stanovništvo raslo najsporijim tempom od 1930-tih, prošlogodišnje usporavanje rađanja, koje se inteziviralo kako je pandemija zavladala, sugeriše novu demografsku normalu – onu koja predstavlja zastrašujuće ekonomske i geopolitičke izazove.
U zemlji u kojoj je plodnost sada znatno ispod stope zamene potrebne za nadoknađivanje broja rođenih u odnosu na preminule postavlja očigledno pitanje: kako Sjedinjene Države stare, kako će sve manja kohorta mlađih, radno sposobnih Amerikanaca održavati skupe socijalne usluge na koje njihovi roditelji i bake i deke računaju u penziji?
Racionalan odgovor je robustan imigracioni sistem, koji naciji pruža spremnu zalihu azposlenih na radnim mestima za koje nema dovoljan broj rođenih Amerikanaca, kao i stalan priliv dobro obrazovanih stručnjaka za popunjavanje mesta u inženjeringu, naučnih, tehnoloških i medicinskih poslova, između ostalog. Dvostruko je veća šansa da imigranti započnu novi posao nego Amerikanci, i da time potkrepe ekonomski rast – pomislite na Teslu, Google ili PayPal, kompanije koje su započete od strane preduzetnika koji su rođeni van Amerike.
Ipak, kao što je pokazao popis stanovništva 2020.godine, imigraciju koja se smanjila nakon Velike Recesije 2008.godine je aktivno ometala Trampova administracija, pa čak i Korona virus koji je pojačao efekat. To je preokrenulo trend porasta broja imigranata od šezdesetih godina prošlog veka, kada je poluvekovni boom dolazaka rođenih u inostranstvu, od kojih je velika većina legalna, pomogao ekonomskom rastu.
Doduše, nijedna nebeska sila ne nalaže da Sjedinjene Države moraju rasti brže od ostalih razvijenih zemalja, kao što su to činile tokom većeg dela svoje istorije. Međutim, stagnacija stanovništva može značiti sasvim drugačiju budućnost, i verovatno manje vitalnu, nego što je Amerikanci mogu zamisliti. U kratkom roku, to bi moglo značiti poslove kojima su neophodni radnici za brigu o starijima, vozači kamiona, računarske programere i druga zanimanja. Dugoročno, to bi moglo da omete sposobnost zemlje da održi status velesile, projektuje svoj uticaj i takmiči se sa Kinom.
Među mnogim teorijama koje objašnjavaju pad nataliteta su sve veće učešće žena kao radne snage; zastrašujuće veliki troškovi života, posebno stanovanja u područjima bogatim poslovima; dramatičan pad tinejdžerskih trudnoća; mlađa generacija koja biva ometena društvenim mrežama, što rezultira manjim brojem emotivnih veza. Kakva god da je kombinacija faktora koja čini povećanje nataliteta, jasno je da neće biti lakog odgovora za njegov rast, iako bi vladine i korporativne politike prilagođene porodicama mogle da pomognu.
Suprotno tome, povećanje nivoa legalne imigracije je izbor politike koji dolazi sa direktnim pozitivnim uticajem. Donošenje tog izbora bi podrazumevalo postizanje političkog konsenzusa o jedinstveno podeljenom pitanju koje je predsednik Donald Tramp, između ostalih, pomogao da se pretvori u pitanje plemenskog identiteta posle godina u kojima je reč o dvostarnačkom konsenzusu. Međutim, njegovo nečinjenje je verovatno pristajanje na eru demografske stagnacije i, vremenom, smanjenog nacionalnog stresa.
Izvor: WashingtonPost
COMMENTS