Zbog pandemije korona virusa kruzeri širom sveta su zarobljeni na moru. Na njima nema gostiju, a mnogi članovi posade čekaju da im se omogući povratak matičnim državama. Među njima ima i bar nekoliko stotina Srba.
U želji da sebi i svojim porodicama obezbede bolju budućnost, neki od njih već godinama rade na kruzerima. Međutim, sada zbog korona virusa ne mogu da se vrate svojim bližima i domovima, pa traže pomoć od države.
Rad na kruzeru ume da bude uzbudljiv ali i naporan, kako ga je za “Blic” opisao jedan naš državljanin.
– Ovo mi je treća godina rada na kruzerima i do sad sam imao uglavnom lepa iskustva. I dalje pamtim: ispijanje hladnog piva na vrelom Barbadosu, pušenje tompusa na egzotičnoj Kubi, kupanje sa delfinima u Karipskom moru, uživo gledanje NBA utakmice u Majamiju, šoping u Bostonu, posetu farmi krokodila na Floridi, kafu u Kartaheni (Kolumbija), prolazak kroz čuveni Panamski kanal itd… Da biste sve ovo doživeli potrebno da je govorite dobro engleski, da imate želju za napornim radom, da menjate svakodnevni život za zarađivanje novca, da jedete neukusnu i nezdravu hranu, da budete odvojeni od vaših roditelja, dece, žene, braće i sestara – kaže Blicov sagovornik koji je želeo da ostane anoniman.
Međutim, ovog marta se sve to promenilo.
– Bez gostiju smo ostali 18. marta, kad smo iskrcali sve goste, a među njima nije bilo bolesnih. Od tada do danas brod je prazan, na njemu su samo članovi posade. Neki brodovi su i dalje prevozili jer su čekali kraj krstarenja i povratak u matičnu luku da iskrcaju ljude, međutim u međuvremenu su ih zadesili slučajevi korone i brzo se raširilo i niko nije hteo da dozvoli iskrcavanje zaraženih ljudi, već samo zdravih, pa su zato ostali sa gostima na brodu – rekao je on.
Kako je rekao, to što nema gostiju, ne znači da članovi posade mogu da se opuste.
– Sada kada nema gostiju i dalje svako radi svoj posao, ali to sada radimo za posadu, a ne za goste, u tome je razlika. Kuvari kuvaju samo za posadu, konobari samo sklanju tanjire za posadu, poliraju pribor i ostalo. Članovi posade zaduženi za održavanje čiste kabine za posadu, a ne za goste. Dok ljudi na održavanju broda rade isto – kaže naš sagovornik.
Sada oni smeju da pristaju samo u svojoj matičnoj luci.
– Tamo uzimamo hranu, vodu, gorivo i ostalo što nam je potrebno jednom u 10 ili 15 dana i izlazaka nema do daljnjeg. Moram da napomenem da smo poslednji put bili na kopnu sredinom marta, dakle nešto više od 20 dana. Inače trenutno ne plovimo nego smo usidreni na moru sa još oko 10-ak praznih brodova oko nas – kaže on.
Prema njegovim rečima, do dana današnjeg na njihovom brodu nije bilo pojave virusa i nadaju se da će tako i ostati. Ipak, i oni moraju da poštuju pravila socijalnog distanciranja i da sprovode i druge mere opreza.
– Držimo rastojanje od dva metra između dvoje ljudi. Kad imamo obroke sedi samo jedna osoba za svakim stolom i nema približavanja. Svako od nas je dobio zasebnu kabinu i one se ne dele, u liftu mogu da se voze samo po dve osobe – rekao je on.
On se, kao i drugi nada da će uskoro moći da se vrati kući sa broda na kojem trenutno ima oko 730 članova posade.
– Na brod sam došao u oktobru, ovog meseca je trebalo da se vratim svojoj ženi i bebi. A sad je sve neizvesno – rekao je on.
Prema njegovim rečima, mnogi od članova posade su uspeli da se vrate kućama, pojedini zbog toga što njihove države nisu zatvorile aerodrome i granice, dok su za neke organizovani letovi.
– Poslednji odlazak pre sedam dana je verovali ili ne bio za Nikaragvu , Južnu Afrika i Indiju, oni su otišli regularnim letovima jer im države nisu blokirane. Pričaju da će organizovano brodom da odvezu Filipince i Indonežane za Manilu i Džakartu – kaže on.
On moli vladu za pomoć.
– Ko će nas da vrati kući? Pošto znamo da u ovom trenutku na različitim kompanijama ima više stotina Srba zarobljeno na kruzerima. Među njima su ljudi kojima su istekli ugovori (i dalje su na brodu) a nekima ističu pasoši, vize, zdravstveno osiguranje – zaključuje Blicov sagovornik.
Kruzer kompanijama su radnici sada trošak i spremne su da plate da se vrate kućama.
Na adresu Blica je stiglo još sličnih apela ljudi koji rade na kruzerima.
Neki od njih kažu da su mnoge kompanije koje drža kruzere spremne i da novčano pomognu da se njihovi radnici vrate kućama.
– Poslodavci ubrzano šalju radnike drugih nacionalnosti kućama, ali pošto je Srbija kompletno zatvorena, mi smo zaglavljeni ovde bez ikakvih informacija o barem približnom datumu odlaska i bez mogućnosti da na bilo koji način idemo našim kućama – rekao je jedan naš državljanin.
Prema njegovim rečima, u Fort Loderdejlu su usidreni mnogu kruzeri na kojima ima Srba, pa bi na aerodrom u obližnjem Majamiju možda mogla vlada da pošalje avione.
– Konkretno pitanje je da li Vlada Srbije može u dogledno vreme da organizuje neke čarter letove u saradnji sa Er Srbijom, ili bilo kojim avioprevoznikom i kruzer kompanijama (najvece su RCL, NCL I CCL). Kruzer kompanije su vrlo zainteresovane da pošalju zaposlene kućama (jer smo im u uslovima bez putnika samo nepotreban balast i trošak) i kao naši poslodavci su vrlo radi da snose troškove našeg transporta kućama? – pita se on.
Izvor: Naši u Svetu
COMMENTS